Osnovna škola "Ljubo Babić" Jastrebarsko

MONOGRAFIJA ŠKOLE

NAGRADA GRADA

Oglasna ploča

Raspored zvona

   Prije podne
   8:00–8:44–prvi sat
   8:44–8:46–mali odmor
   8:46–9:30–drugi sat
   9:30–9:35–mali odmor
   9:35–10:20–treći sat
   10:20–10:35–veliki odmor
   10:35–11:20–četvrti sat
   11:20–11:25–mali odmor
   11:25–12:10–peti sat
   12:10–12:15–mali odmor
   12:15–12:55–šesti sat
   13:00–13:45-sedmi/nulti sat

   Poslije podne
   14:00–14:43–prvi sat
   14:43–14:45–mali odmor
   14:45–15:30–drugi sat
   15:30–15:35–mali odmor
   15:35–16:20–treći sat
   16:20–16:35–veliki odmor
   16:35–17:20–četvrti sat
   17:20–17:25–mali odmor
   17:25–18:10–peti sat
   18:10–18:15–mali odmor
   18:15–19:00–šesti sat
   19:05-19:50-sedmi sat

Tražilica

Brojač posjeta

Ispis statistike od 12.01.2011

Ukupno: 65577

Kalendar

« Veljača 2012 »
Po	Ut	Sr	Če	Pe	Su	Ne
30	31	1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11

Prikazani događaji

Aktivnosti GLOBE grupe

Korisni linkovi

Ljubo Babić - pjesnik i slikar

LJUBO BABIĆ

Rođen: 14. lipnja 1890. u Jastrebarskom
Umro: 14. svibnja 1974. u Zagrebu

14. lipnja 1890. godine u Jastrebarskom je rođen jedan od pravih enciklopedijskih veličina hrvatske povijesti umjetnosti, svestran znalac, povjesničar umjetnosti, teoretičar i istraživač i slikar Ljubo Babić.
Svoje umjetničko obrazovanje počinje u Zagrebu na Privremenoj višoj školi za umjetnost i umjetnički obrt, a nastavlja kao i većina mladih budućih hrvatskih stvaralaca na müenchenskoj Akademiji.
Predavanja iz povijesti umjetnosti, tečaj anatomije i upoznavanje sa scenografijom u Kunstlertheatru osigurali su mladom Babiću svu širinu obrazovanja koja će mu nakon povratka u Zagreb osigurati otvorenje Moderne slikarske škole u vlastitom atelijeru te predavanje na školi na kojoj je i počeo svoje likovno obrazovanje, na budućoj zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti.
Značajka su Babićeva slikarstva suprotstavljena obilježja glasovite zagrebačke škole i simbolizma.
Susret s Meštrovićem i djelovanje u krugu skupine Medulić, Babića će usmjeriti putem nacionalne angažiranosti i pripadajuće ikonografije. Tek će slutnje rata i osjećanje vremena nakon povratka u Zagreb u Babiću probuditi posve osobnu vrstu slikarske ekspresije prema kojoj ga i danas prepoznajemo u krajoliku, portretu i mrtvoj prirodi, u rasvijetljenoj paleti i čvrstoj, gotovo kiparskoj formi ostvarenoj bogatom svjetlošću i sjenama.
Mnogobrojni krajolici zagrebačke okolice, Like, Dalmacije, portreti seljaka i studije narodnih nošnji rezultat su Babićeva traganja za nacionalnim izrazom, za kulturnim i duhovnim posebnostima što su bili motivi i njegove samostalne izložbe 1938. godine u Zagrebu i nastupa na venecijanskome Biennalu.

Ljubo Babić jedan je od pokretača Hrvatskoga proljetnog salona, Nezavisne grupe hrvatskih umjetnika te zajedno s Becićem i Mišeom 1929. godine osniva grupu trojice, poslije grupu hrvatskih umjetnika. Prvi postav Moderne galerije , organiziranje izložbe suvremene francuske te njemačke umjetnosti u Zagrebu, postav izložbe srednjovjekovne umjetnosti Jugoslavije u Parizu 1950., postavi brojnih muzeja i galerija, među kojima i Strossmayerove galerije u Zagrebu 1947. samo su neki od golemih Babićevih umjetničkih projekata u kojima je sublimirao golemo umjetničko znanje, ali i profil univerzalnoga poznavatelja kulturnih prilika u nas i u Europi.
Ljubo Babić bio je i osnivač prvog lutkarskog kazališta u Zagrebu, a na svojim scenografijama u teatru ostavio je trajni biljeg gotovo tri desetljeća u mnogobrojnim inventivnim inscenacijama Krležinih i Shakespearovih djela u suradnji s Brankom Gavellom.

Umro je 14. svibnja 1974. u Zagrebu.