preskoči na sadržaj

Osnovna škola "Ljubo Babić" Jastrebarsko

Login
Tražilica

VOZNI RED

Raspored zvona

   Prije podne
   8:00–8:45–prvi sat
   8:45–8:50–mali odmor
   8:50–9:35–drugi sat
   9:35–9:40–mali odmor
   9:40–10:25–treći sat
   10:25–10:40–veliki odmor
   10:40–11:25–četvrti sat
   11:25–11:230–mali odmor
   11:30–12:15–peti sat
   12:15–12:20–mali odmor
   12:20–13:05–šesti sat
   13:05-13:10 - mali odmor
   13:10–13:55-sedmi/nulti sat

   Poslije podne
   14:00–14:45–prvi sat
   14:45–14:50–mali odmor
   14:50–15:35–drugi sat
   15:35–15:40–mali odmor
   15:40–16:25–treći sat
   16:25–16:40–veliki odmor
   16:40–17:25–četvrti sat
   17:25–17:30–mali odmor
   17:30–18:15–peti sat
   18:15–18:20–mali odmor
   18:20–19:05–šesti sat

 

 

SLUŠAONICA

OD VRTIĆA DO ŠKOLE

MONOGRAFIJA ŠKOLE

KNJIŽNICA ONLINE

SIGURNIJI INTERNET

 

NAGRADA GRADA

Brojač posjeta
Ispis statistike od 12. 1. 2011.

Ukupno: 1397694
Danas: 21

eTwinning projekti

Aktivnosti GLOBE grupe

Korisni linkovi

 

Vijesti iz CARNet-a
Ljubo Babić - pjesnik i slikar

 

LJUBO BABIĆ

Rođen: 14. lipnja 1890. u Jastrebarskom


Umro: 14. svibnja 1974. u Zagrebu

 

14. lipnja 1890. godine u Jastrebarskom je rođen jedan od pravih enciklopedijskih veličina hrvatske povijesti umjetnosti, svestran znalac, povjesničar umjetnosti, teoretičar i istraživač i slikar Ljubo Babić.
Svoje umjetničko obrazovanje počinje u Zagrebu na Privremenoj višoj školi za umjetnost i umjetnički obrt, a nastavlja kao i većina mladih budućih hrvatskih stvaralaca na müenchenskoj Akademiji.
Predavanja iz povijesti umjetnosti, tečaj anatomije i upoznavanje sa scenografijom u Kunstlertheatru osigurali su mladom Babiću svu širinu obrazovanja koja će mu nakon povratka u Zagreb osigurati otvorenje Moderne slikarske škole u vlastitom atelijeru te predavanje na školi na kojoj je i počeo svoje likovno obrazovanje, na budućoj zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti.
Značajka su Babićeva slikarstva suprotstavljena obilježja glasovite zagrebačke škole i simbolizma.
Susret s Meštrovićem i djelovanje u krugu skupine Medulić, Babića će usmjeriti putem nacionalne angažiranosti i pripadajuće ikonografije. Tek će slutnje rata i osjećanje vremena nakon povratka u Zagreb u Babiću probuditi posve osobnu vrstu slikarske ekspresije prema kojoj ga i danas prepoznajemo u krajoliku, portretu i mrtvoj prirodi, u rasvijetljenoj paleti i čvrstoj, gotovo kiparskoj formi ostvarenoj bogatom svjetlošću i sjenama.
Mnogobrojni krajolici zagrebačke okolice, Like, Dalmacije, portreti seljaka i studije narodnih nošnji rezultat su Babićeva traganja za nacionalnim izrazom, za kulturnim i duhovnim posebnostima što su bili motivi i njegove samostalne izložbe 1938. godine u Zagrebu i nastupa na venecijanskome Biennalu.

Ljubo Babić jedan je od pokretača Hrvatskoga proljetnog salona, Nezavisne grupe hrvatskih umjetnika te zajedno s Becićem i Mišeom 1929. godine osniva grupu trojice, poslije grupu hrvatskih umjetnika. Prvi postav Moderne galerije , organiziranje izložbe suvremene francuske te njemačke umjetnosti u Zagrebu, postav izložbe srednjovjekovne umjetnosti Jugoslavije u Parizu 1950., postavi brojnih muzeja i galerija, među kojima i Strossmayerove galerije u Zagrebu 1947. samo su neki od golemih Babićevih umjetničkih projekata u kojima je sublimirao golemo umjetničko znanje, ali i profil univerzalnoga poznavatelja kulturnih prilika u nas i u Europi.
Ljubo Babić bio je i osnivač prvog lutkarskog kazališta u Zagrebu, a na svojim scenografijama u teatru ostavio je trajni biljeg gotovo tri desetljeća u mnogobrojnim inventivnim inscenacijama Krležinih i Shakespearovih djela u suradnji s Brankom Gavellom.

Umro je 14. svibnja 1974. u Zagrebu.




preskoči na navigaciju